„Tako je govorio Zaratustra“ – Fridrih Niče

TAKO-JE-GOVORIO-ZARATUSTRA-Fridrih-Nice_slika_O_534611ZARATUSTRIN PREDGOVOR

„Velika zvezdo! U čemu bi se sastojala tvoja sreća kada ne bi imala one kojima sijaš!“

„Nekad je ogrešenje o Boga bilo najveće ogrešenje, ali Bog je umro, a s njim su umrli i ovi grešnici. Grešiti se o Zemlju sad je najstrašnije, i utrobu nedokučivog poštovati više nego smisao Zemlje!“

„Vi ste prevalili put od crva do čoveka, a mnogo šta u vama još je crv.“

„Šta je majmun za čoveka? Predmet smeha ili bolnog stida. A isto to treba da bude čovek za natčoveka: predmet smeha ili bolnog stida.“

„Volim onoga čija se duša rasipa, ko ne želi da prima zahvalnost i ne uzvraća je: jer on uvek poklanja i ne želi da sačuva sebe.“

O PREZIRAČIMA TELA

„Što čula osećaju, što duh saznaje, to nikad u sebi nema kraja. Ali čula i duh bi da te ubede kako su oni kraj sviju stvari: toliko su sujetni.“

„Iza tvojih misli i osećanja, brate moj, nalazi se jedan silan zapovednik, jedan nepoznat mudrac – on se zove vlastitost. U tvome telu boravi, on je tvoje telo. Ima više uma u tvom telu nego u tvojoj najboljoj mudrosti. A ko bi znao čemu je tvom telu potrebna upravo tvoja najbolja mudrost? Tvoja vlastitost se smeje tvome „Ja“ i njegovim gordim sokovima. „Šta su za mene ovi sokovi i poleti misli?“ kažeona sebi. „Obilazni put za moju svrhu. Ja vodim na uzici: ! Ja ! i ja mu u uho šapćem vlastite pojmove. Vlastitost kaže tome „Ja“: „sad osećaj bol“! I ono tad pati i razmišlja kako da više ne pati – i upravo zato i treba da misli.“

O RADOSTIMA I STRASTIMA

„I vrline mogu da propadnu od ljubomore. Koga opkoli plamen ljubomore, taj na kraju poput škorpije, protiv sebe okreće otrovanu bodlju.“

O BLEDOM ZLOČINCU

„Ali jedno je misao, a drugo delo, a sasvim drugo slika dela.“

O ČITANJU I PISANJU

„Od svega napisanog volim samo ono što neko napiše svojom krvlju. Piši krvlju: i saznaćeš da je krv duh.“

„Ne može se lako razumeti tuđa krv: mrzim dokone ljude koji čitaju. Ko poznaje čitaoca, taj za čitaoca ništa više neće učiniti. Još jedan vek čitalaca – i sam duh će se usmrdeti. To što svako ume da sme naučiti da čita – na duži rok kvari ne samo pisanje, nego i mišljenje.“

„Nekada je duh bio bog, onda se pretvorio u čoveka, a sad postaje čak i rulja.“

„Ko piše krvlju i u izrekama, ne želi da ga čitaju, nego da ga uče napamet.“

„Ubija se ne gnevom nego osmehom!“

Još nisi slobodan, još tragaš za slobodom. Traganje te je načinilo neispavanim i preterano budnim.

Da, poznajem tvoju opasnost. Ali ljubavlju svojom i nadom zaklinjem te: „ne odbacuj svoju ljubav i nadu.“

„Ne odbacuj junaka u svojoj duši!“

„Očuvaj svetom svoju najvišu nadu.“

O PROPOVEDNICIMA SMRTI

„Svi vi kojima je divlji rad mio i milo sve brzo, novo tuđe – vi sami sebe loše podnosite, vaša marljivost je bekstvo i volja da zaboravite sebe same.“

„Kad biste više verovali u život, manje biste se bacali u naručje trenutku. Ali vi za čekanje nemate u sebi dovoljno sadržine – pa čak ni za lenjost!“

O RATU I RATNICIMA

„Znani su meni mržnja i zavist vašeg srca. Vi niste dovoljno veliki da ne biste poznavali mržnju i zavist. Pa zato budite dovoljno veliki da ih se ne stidite!“

„Rat i hrabrost su učinili više velikih stvari nego ljubav prema bližnjima.“

„Pobuna – to je odlika robova. Vaša odlika neka bude poslušnost! I samo vaše zapovedanje neka bude poslušnost.“

„Dobrom ratniku zvuči „ti treba“ prijatnije nego „ja hoću“. I sve što vam je drago pustite da vam najpre bude zapoveđeno.“

„Zar ne vidite dugu, zar ne vidite mostove nadčovekove?“

O MUVAMA NA TRGU

„Istinu koja se uvlači samo u tanane uši on naziva lažju i običnim ništa. Doista, on veruje samo u bogove koji prave veliku buku na svetu.“

O ČEDNOSTI

„Ovi se uzdržavaju, bez sumnje; ali čulnost, ta kučka, sa zavišću gleda iz svega što čine.“

O PRIJATELJU

„Oko mene je uvek jedan previše“ – tako misli pustinjak. „Neprestano jedanput jedan – to na duži rok stvara dvojicu.“

„Uvek je za pustinjaka prijatelj treći: treći je pluta koja sprečava da razgovor dvojice potone u dubinu.“

„I često ljubavlju želimo samo da preskočimo zavist. I često napadamo i stvaramo sebi neprijatelja kako bismo prikrili da smo podložni  napadu.“

„Budi bar moj neprijatelj!“ – tako govori pravo strahopoštovanje, koje se ne usuđuje da moli za prijateljstvo.

O PUTU STVARAOCA

„Primoravaš mnoge da promene mišljenje o tebi; to ti oni upisuju u težak greh. Prišao si im blizu, a ipak si prošao pored njih: to ti nikad neće oprostiti.“

„Mnogom čoveku ne smeš pružiti ruku, nego samo šapu: i želim da tvoja šapa ima kandže.“

„Šta zna o ljubavi onaj koji nije morao da prezire upravo ono što je voleo!“

O STARIM I MLADIM ŽENICAMA

„U vašoj ljubavi neka bude hrabrosti! Svojom ljubavlju treba da nasrnete na onoga ko vam uliva strah!“

„Ideš ženama? Ne zaboravi bič!“

„U vašoj ljubavi neka bude vaša čast! Da uvek više volite nego što vas vole i nikad da ne budete druge.“

O UJEDU GUJE

„Ako imate neprijatelja, ne vraćajte mu zlo dobrim: jer to bi bilo postidno. Nego dokažite da vam je učinio nešto dobro.“

„I radije se gnevite nego da se postiđujete! I ako vas psuju, ne bi im se svidelo ako tad uspete da blagosiljate. Bolje da malo i sami psujete.“

„Čovek saznanja ne treba samo da voli svoje neprijatelje, nego i da ume da mrzi svoje prijatelje.“

„Loše uzvraća svome učitelju onaj koji uvek ostane samo učenik.“

„Kad bi bilo bogova, kako bih ja izdržao da ne budem bog! Stoga nema bogova.“

„Velike usluge ne stvaraju zahvalnost nego osvetoljubivost; i kad se malo dobročinstvo ne zaboravi, od njega još postaje crv koji grize.“

„I ako ti neki prijatelj nanese zlo, reci mu: „Opraštam ti što si mi to učinio; ali to što si sebi učinio – kako bih ti mogao to oprostiti!“

„Vi volite svoju vrlinu kao majka svoje dete; ali kada se čulo da je neka majka tražila da joj se plati za njenu ljubav?“

„Ne verujte nikome u kome je snažan nagon za kažnjavanjem! To su ljudi lošeg soja i porekla; iz njihovih lica gledaju dželat i pas tragač.“

„Ako moraš biti sluga, potraži onoga kome će tvoja služba najbolje koristiti!“

„Možda je zla i lažljiva, i u svemu žena; ali kad o sebi samoj loše govori, upravo tad najviše zavodi.“

Citat

HILOZOIZAM „Istorija grčke filozofije“ (Predsokratovci) – Lućano De Krešenco

istorija grčke filozofije

HILOZOIZAM – verovanje da su sve stvari na svetu oduhovljene

Hilozoizam (gr. materija, život) fil. pravac koji smatra da je sva materija živa i da ima duševne osobine, shvatanje „da materija nikada ne može postojati niti biti delatna bez duha kao ni duh bez materije“ (Gete), i da „svaki atom poseduje izvesnu inherentnu količinu snage i da je, u tom smislu, oduhovljen“ (Hegel).

* Pepino Ruso (1921-1975 iz Napulja)

– Dakle, don Pepi, rekoste, po Vama sve lutke imaju dušu.

– Vi mnogo žurite, dragi profesore, stvari ne stoje tako. Nije to da igračke čim izađu iz fabrike odmah imaju dušu. Ne, u tom momentu one su samo obični predmeti bez ikakve individualnosti. Ali kad dete počinje da ih voli, onda se delovi duše onoga ko voli uvlače u plastiku i transformišu je u živu materiju. Onda ih više nije moguće odbaciti iako su se u međuvremenu polomile ili ulubile. I eto, zato ih svuda sakupljam da bi nastavile da žive na drveću, u cveću, po suncu i kiši.

– Tako je s lutkama, a verujem da je isto tako i s ostalim predmetima.

– Logično. Važno je shvatiti šta znači „život“, a šta „smrt“. Postavio bih Vam jedno vrlo lično pitanje: da li ste ikada prisustvovali smrti nekoga ko Vam je bio mnogo drag? – don Pepino sačeka moj odgovor za trenutak, pa primaknu stolicu i nastavi tihim glasom. „Meni se to desilo sa mojim ocem. Uvek sam mislio da ću tog dana umreti od bola. Ali, nećete mi verovati: kada se to zaista desilo, nisam ništa osetio, nije mi čak ni suza potekla. Stajao sam tamo ukočen kao panj, bez reči i, u međuvremenu tražio u sebi objašnjenje. Govorio sam u sebi: ne plačem jer sam zbunjen, ne plačem jer ne uspevam da mislim. Ne, objašnjenje za moje ponašanje bilo je mnogo jednostavnije: odbacivao sam pomisao na smrt. Ona pojava tamo, koja je ležala na odru, bila je samo stvar bez duše koja nije imala nikakve veze s mojim ocem.“

Tu prekide, ustade iznenada, pohita iz sobe, ubrzo se opet pojavi sa nekim predmetima u rukama. Držao je naočare, železničarski sat sa napuklim staklom, notes, lulu, mermerni pritiskivač za papir u obliku lava.

„Dan docnije, kad sam ušao u njegovu sobu da potražim dokumenta, ugledao sam nekoliko predmeta koje nazivamo lične stvari. Osmotrio sam ih s velikim uznemirenjem i zaplakao sam! Eto gde se sakrio moj otac: u škotskom pokrivaču, naliv-peru sa zlatnim poklopcem, u kožnoj fotelji sa iskrzanim naslonom za ruke, u mnogim stvarima s kojima je delio svoju svakodnevicu.“

Citat

Enter your email address to follow this blog and receive notifications of new posts by email.

Join 106 other subscribers

Autor

Follow moje knjige on WordPress.com